single-image

Nekoliko crtica o nekoliko pitanja

Avatar
U Bosni i Hercegovini je teško voditi političke procese od kojih ovisi budući ukupan razvoj države ukoliko postoji značajan broj oponenata čije djelovanje određenoj politici umanjuje ionako malehan manevarski prostor. Tim gore ako oponiranje nastaje isključivo zarad želje da se drugi politički subjekt predstavi boljim, a bez stvarnog doprinosa putem nuđenja smislenog političkog rješenja. Uzmimo ...

U Bosni i Hercegovini je teško voditi političke procese od kojih ovisi budući ukupan razvoj države ukoliko postoji značajan broj oponenata čije djelovanje određenoj politici umanjuje ionako malehan manevarski prostor. Tim gore ako oponiranje nastaje isključivo zarad želje da se drugi politički subjekt predstavi boljim, a bez stvarnog doprinosa putem nuđenja smislenog političkog rješenja.

Uzmimo za primjer uvijek na kritiku spremni SDPBiH. Bilo koji potez SDA se dočekuje na nož te skoro nikad ne uzimajući u obzir djelovanje drugih vladajućih partija (HDZ i SNSD u prvom redu) koji, htjeli mi to ili ne, imaju veliki utjecaj na kreiranje političkih tokova. Takav odnos oponenata svjedoči jednu prostu činjenicu koja nadilazi bilo kakav sukob političkih koncepata. Radi se o bošnjačkoj partiji koja je fokusirana na bošnjačke glasove, a napadi na SDA imaju za cilj detroniziranje najjače bošnjačke/bosanske partije i preuzimanja njenog mjesta.

No ne bi kriticizam i neutemeljni napadi bili odveć veliki problem da ne idu i sa dvojbenim protivdržavnim ponašanjem. Kada razmišljamo do kojeg je nivoa SDP spreman pomoći neprijateljima države zarad očuvanja komada vlasti dovoljno je osvrnuti se na niz katastrofalnih rješenja kojima su bili direktni vinovnici. Prvi veliki prospust su učinili lošom implementaciju odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda pri uspostavi Vijeća naroda RS (2002), tj. nedovoljnom pažnjom pri definiranju kapaciteta ovoga vijeća i potrebnoj recipročnosti sa Domom naroda FBiH. Time je konstitutivnost svih na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine postala neostvarivom. Drugi propust se odnosi na usvajanje Zakona o mjestu prebivališta i boravišta (2015) kojom je povratničkoj populaciji nanešen težak udarac, a treći na neusvajanje Zakona o igrama na sreću koji su perfidno rušili u Domu naroda FBiH (2018).

Na ovim primjerima se očituje nedoraslost predstavnika ove političke partije ali i ogroman nivo popustljivosti prema zahtjevima SNSD-a i HDZ-a. Stoga je sasvim jasno da će SDA sve učiniti da takve političke partije ne dođu u poziciju odlučivanja o tako značajnim pitanjima. Svjesni smo, manje-više, da je u Bosni i Hercegovini svakom koraku naprijed – jačanju državnih institucija, umanjivanju značaja retrogradnih političkih subjekata ili zaštiti interesa države – prethodilo političko iscrpljivanje velikih razmjera. Koliko god to bilo neprijatno ostalim, isto tako smo svijesni da je svih ovih godina SDA bila dominantni nosilac tih aktivnosti. Kao što je i danas i kao što će, uz Božiju pomoć, biti i ubuduće.

No pored SDP-a izrastao jož jedan politički predstavnik kojem su Bošnjaci u fokusu. Radi se o NiP-u čiji, pak, lider dosta radikalnije krči put ka biračkom tijelu. Kada se vodila teška politička bitka za usvajanje ANP-a (Annual National Programme) on je konstantno napadao i dezavuirao javnost kako se radi o predstavi SDA (i drugih stranaka koje su insistirale na ovome), a ne stvarnom političkom cilju. Kada je na kraju dokument Program reformi potpisan nastojao je zbog naziva dokumenta problematizirati postignuti rezultat makar i sam NATO rekao da se, što se njih tiče, radi o ANP-u.

Slično je bilo i sa pitanjem raspodjele sredstava iz MMF-ovog aranžmana. Dezavuiranje javnosti lider NiP-a je, također, činio konstantnim ponavljajem neistine o usvajanju zakona o istospolnim brakovima u Parlamentu Federacije BiH sa ciljem opravdavanja vlastite uloge u održavanju Parade u Sarajevu. Napadi na SDA su do te mjere postali okosnicom političkog djelovanja da je postalo potpuno predvidivo šta će gospodin Konaković kazati u svojim čestim medijskim istupima.

Ista stvar se ponavlja i sa postignutim sporazumom u Mostaru između SDA i HDZ. Dok mnogi politički predstavnici i javni radnici analitički prilaze postignutom sporazumu, do detalja raščlanjujući mogućnosti koje sporazum nudi, Konaković je bjesomučno napao SDA optužujući nas za izdaju. Dok sporazum, ojačan podrškom ambasada SAD-a i Velike Britanije, OHR-a, OSCE i EU-a, napokon otvara mogućnost izbora u ovome gradu nakon 12 godina, Konaković na vrlo nizak način osipa paljbu po SDA idući i korak dalje, personalno napadajući predsjednika Izetbegovića i njegovu suprugu.

Gospodin Konaković uopće ne uzima u obzir činjenicu da je napokon otvorena mogućnost pozitivne promjene u Mostaru i kako je vrijeme suverenog vladanja gradonačelnika Bešlića završena priča. Kada se uzme u obzir ojačana uloga predsjedavajućeg gradskog vijeća dolazimo do jasne činjenice o kraju supremacije HDZ-a. Naravno da će mnogo toga ovisiti i o definiranim političkim ciljevima koje možemo uokviriti u svojevrsnu probosansku alijansu. Sve ove činjenice govore u prilog postignutom sporazumu jer se napokon otvara prostor pozitivnoj političkoj borbi u kojoj Bošnjaci mogu osigurati bolju poziciju ali ne samo oni.

Mostar je, podsjetimo se, tretiran aneksom Daytonskog mirovnog ugovora, a postavljeni međunarodni upravnik Hans Koshnik je od 1996. godine prolazio strašne napade i udare. Visoki prestavnik lord Ashdown je nametnuo Statut 2004. godine  koji je slijedio logiku Koschnikovog privremenog statuta kreiranjem više izbornih jedinica (na bazi prethodnih etničkih općina). Da bi to eliminirao HDZ je sve učinio da u Mostaru nametne koncept jedan čovjek – jedan glas i jednu izbornu jedinicu apelacijom Ustavnom sudu BiH zbog vizije Mostara kao “hrvatskog stolnog grada”.

Kada razmislimo o ovakvom nastupu NiP-a jasno je kako je dobro da su minorni na federalnom nivou, dok na državnom i ne postoje. Da je drugačije, nazire se iz stavova energičnog lidera, teško da bi ikakava pomak bi moguć, ne samo u Mostaru nego i drugdje gdje su politički i nacionalni odnosi složeni i značajno opterećeni.

Ovaj nivo površnosti i političkog neznanja je, zapravo, frapantan. Nerazumijevanje razloga zbog kojih SDA prihvata koncept napretka malim koracima graniči sa nerazumijevanjem teksta obične SMS poruke. Graniči sa nerazumijevanjem koruptivnosti u aktu prisvajanja pola miliona KM za djeljenje prema vlastitom ćejfu. Graniči sa neshvatanjem pogrešnosti u postupku otuđenja skupštinskog pečata. Da, svjedočimo kako se galamom, paušalnim napadima i neprestanim govorom nastoji prikriti vlastito neznanje. Neuspješno.

Povezani članci