single-image

Mislili smo da se razumije u politiku, ali Vučić zna samo za laž

Laži beogradskog režima više nikoga izvan Srbije ne iznenađuju i ne izazivaju velike reakcije. Ljudi se umore od ukazivanja na očito, bjelodano i svima razumljivo. Međutim, ne smijemo si to dopustiti. Zanemarujući potrebu odgovora, dajemo prostor rastu i prihvatljivosti laži. S tim u vezi, izgleda da nam se historija ponavlja u ovim njenim općim zakonitostima. Slušajući Vučića kako govori o ugroženosti i napadima na srpstvo, kao da se sluša Miloševića i njegovu čitavu bulumentu od prije 35 godina, kada je počelo rastakanja i razbijanje svega što nije prihvatalo srpski diktat. Oprez je stoga potreban, posebno zbog  aktivne uloge koju je posljednjih nekoliko godina počela igrati Srpska pravoslavna crkva. Događaji na Cetinju i općenito u susjednoj Crnoj Gori u posljednje dvije godine samo su potvrdili oživljavanje obrasca. Čak i izbor Porfirija za patrijarha djeluje kao pokušaj otupljivanja opreza kod drugih. Jer je, navodno, dobronamjeran. Kao Pavle. Dobronamjeran.

Ovih dana je Vučić uspio izgovoriti niz neistina koje graniče sa zdravim razumom. Gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, rekao je da Srbi ne traže ništa, samo pravo na vjeroispovijest, pismo i tako dalje, iznoseći neke ugroženosti koje nisu dokazive niti je jasno o kojoj vrsti ugroženosti se radi. “U RS ne tražimo otcjepljenje”, zagrmio je odlučno. Ostalo je nejasno zašto neko “ne traži” nego “mi tražimo”. Čovjek bi ga na ranu privio da ne zna pravo stanje stvari. Odustajući od svega što se može kazati na ovu salvu neistina, potrebno je pogledati samo na ovu citiranu. Dodik se polomio svih ovih godina da nametne priču o otcjepljenju, punu podršku imao u Beogradu (istina prešutnu, koja je bajgi mudra, kada govorimo o Vučiću, ali dosta otvorenu od njegovih satrapa, medija i intelektualaca) i izdao knjigu o toj “borbi”. Ali nas Vučić umilno obavještava da to nije tačno nego je baš onako kako nam on kaže. A “srpski svet”, svijet zadruga, velike braće, sintesajzera i silikona, ori sa svih strana.

Rekao je Vučić još jednu podlu laž. Obrazlažući tu navodnu podijeljenost srpstva, naveo je kao razlog i politiku Benjamina Kallaya, koja je na Drini naseljavala Bošnjake. Pa će to, bezbeli, biti razlogom velikom neprijateljstvu i stradanjima među Bošnjacima i Srbima. I Genocid nad Bošnjacima zaštićene zone UN Srebrenica objasnio je na ovaj način. Nije rekao da je srpska propaganda u Monarhiji bila dosta jaka i da se potpuno neprijateljski odnosila prema centralnim vlastima, a druge južnoslavenske narode nastojala asimilirati. Nije rekao da je upravo zbog toga srpska vlada potpisala tajni dogovor s Monarhijom 1882. godine (kada Kallay stupa na vlast) kojim se obavezala da neće provoditi nikakav vid propagande na austrougarskom tlu (što je uključivalo i Bosnu i Hercegovinu). Potpisivanjem ovog ugovora srpske vlasti u Beogradu shvatile su da ekspanzija treba malo sačekati. Naravno da Vučiću nije palo napamet da kaže da je Kallay nastojao prekidanjem poveznica susjednih zemalja s Bosnom i Hercegovinom prekidati hrvatski i srpski nacionalizam, a odvajanjem bošnjačke elite od Osmanske Države nadao se njihovoj podršci, kako njemu, tako i Monarhiji općenito.

Muhadžiri iz Smederevskog sandžaka su doista naseljavali, između ostalog, i područje Zvorničkog kajmakamluka. No to se događalo još od 1830-tih, kada je seosko stanovništvo iseljavano s područja današnje Srbije, odnosno od 1862. godine napuštanjem gradskog muslimanskog stanovništva. Vjerujem da znamo o tome ponešto te da Vučićevo sveznanje može prolaziti samo u jutarnjim, poslijepodnevnim, večernjim i noćnim svakodnevnim gostovanjima na srbijanskim TV ekranima. Ruski konzulat je onomad izvijestio, odnosno imao podatke da je u tih 7-8 godina (do 1870-ih) oko 30.000 muslimana iz Smederevskog sandžaka prešlo u Bosnu, a dio njih se naselio i u Novopazarskom sandžaku.

Bilo bi dobro da Vučić objašnjenje odnosa počne evo s ovim nepobitnim historijskim činjenicama, da kaže koja je nevolja natjerala ljude da napuste područje današnje Srbije i zašto su džamije, tekije i ostali objekti koji su podsjećali na islam sistematski rušeni i uništavani. Vjerujem da bi objektivnijim odnosom spram ovih činjenica shvatio da su zločinački pohodi na bošnjačko stanovništvo u istočnoj Bosni, kako 1941. godine, tako i 1992, bili dobro osmišljeni ataci čiji cilj je bili brisanje Drine kao granice. Želja za ekspanzijom i spajanja sa, kako su govorili, Prečanima vodila je velikosrpsku politiku ka smišljenom zločinačkom poduhvatu. Ubacivati priču o navodnom naseljavanju govori o nekonzistentnosti Vučićevog narativa.

Iako se, dakle, radi o lošoj interpretaciji, uzmimo u razmatranje šta je predsjednik Srbije rekao. Ako oni, Srbi, nikada nisu težili cijepanju, otcjepljenju ili nekoj drugoj vrsti ugroze bosanskohercegovačke teritorijalne cjelovitosti, te težili tek kulturnoj autonomiji, zašto je onda problem naseljavanje Bošnjaka u dolini Drine? Mislim da nije jednostavno dati odgovor.

Usponom Vučića svjedočimo oživljavanju projekta “Velike Srbije”. Mnogo je sličnosti s devedesetim, ali ima i novih metoda od kojih neke, nažalost, beogradski režim uspješno provodi. Konstantni medijski atak i kreiranje slike o moćnoj Srbiji jedna je od njih. Da bi se ova nezasita aždaha na vrijeme zaustavila, potrebna je odlučna sinergija demokratskih snaga u regiji koja će se oštro suprotstaviti autokratiji Beograda i njegovom infiltriranju u unutarnje poslove svih susjeda. Naravno, potrebno je ukazivati na laž i zamjene teza, to omiljeno sredstvo skoro svih srpskih vladara koje je Vučić u potpunosti usavršio.

Povezani članci